27.2.2014 | 23:04
Breyttar ašstęšur
Illugi hét mašur, klókur en undirförull.
Illugi žrįši aš ganga aš eiga Ķsafold (hann elskaši hana ekki ķ raun, en vildi eignast heimanmund hennar og jaršir sem hśn įtti). Ķsafold var óįkvešin, vissi ekki hvort žau ęttu skap saman.
- Jį en, ég lofa aš vera heima į kvöldin, taka žįtt ķ heimilisstörfum og fara gętilega meš fé okkar, sagši Illugi stimamjśkur og strauk henni um vanga.
Nś jęja, sagši Ķsafold og giftist honum nokkru sķšar.
Nķu mįnušum seinna sį Ķsafold aš Illugi ętlaši alls ekki aš efna loforš sitt.
Hvķ svķkur žś loforšiš sem žś gafst mér, žegar žś bašst mķn? spurši Ķsafold.
Illugi svaraši meš gįfulegum svip, aš hann hefši einfaldlega skipt um skošun og afstaša hans vęri önnur nś. Svo vitnaši hann ķ fręgan hagfręšing sem hafši sagt
Jį en, hvaša stašreyndir hafa breyst?
- Elskan mķn góša, séršu žaš ekki? Žegar menn nś til dęmis horfa į žessa stöšu hérna, hvernig heimiliš er samansett, og horfa til žess aš hér viš völd er ég, eiginmašur žinn, sem er haršur andstęšingur žess sem ég lofaši...
stašreyndirnar sem hafa breyst eru aš žegar ég gaf žér loforšiš fyrir nķu mįnušum vorum viš ógift. En nś eru ašstęšur allt ašrar. Nś ertu bśin aš giftast mér.
Bęta viš athugasemd [Innskrįning]
Ekki er lengur hęgt aš skrifa athugasemdir viš fęrsluna, žar sem tķmamörk į athugasemdir eru lišin.